Mar 5:22-43 | HrvKOK | STEP | Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice

‏ Mark 5:22-43

22 Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice 23 preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. “Na samrti je”, reče on. “Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi.”

24 Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo. 25 Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina. 26 Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo. 27 Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač. 28 Mislila je: “Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!” 29 I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila.

30 Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: “Tko mi je dotaknuo odjeću?”

31 Učenici mu rekoše: “Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!”

32 Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila. 33 A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča. 34 On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti!”

35 Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. “Kći ti je umrla. Nema smisla da dalje mučiš Učitelja.”

36 Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: “Ne boj se! Samo vjeruj!” 37 Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu. 38 Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas. 39 On uđe i reče im: “Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego samo spava!” 40 Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van.

Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica. 41 Uhvati ju za ruku i reče joj: “Talita kum!” (što znači: “Ustani, djevojčice!”). 42 Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni. 43 Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti.